Primorje kroz povijest
Općina Dubrovačko primorje dio je Dubrovačkog primorja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji smještenoj na krajnjem jugoistoku Republike Hrvatske. Dubrovačko primorje je uska kopnena spojnica Dubrovnika s maticom zemljom, geostrateški veoma važan za Republiku Hrvatsku ali i veoma ranjiv prostor, što je dokazano kroz dugu i burnu povijest ovoga kraja.
Teritorij ove općine nalazi se na dijelu Dubrovačkog primorja od državne granice s Republikom Bosnom i Hercegovinom kod Neuma do naselja Majkovi i predjela Ratac uz more prema Dubrovniku. Općina Dubrovačko primorje ima čak četiri granična prijelaza prema Republici Bosni i Hercegovini: Bistrina - G. Klek, Imotica - Duži, Čepikuće - Trebimlja i Slano - Zavala.
Kao nova teritorijalno ustrojena općina-jedinica lokalne samouprave, Općina Dubrovačko primorje je osnovana 1997. Treba naglasiti da je sličan ustroj već postojao u vrijeme francuske (1806.) i austrijske (1886.) vladavine, te u sastavu Kotara Dubrovnik 1952. Druga je po veličini teritorija (197,11 km2 ili 11,06% površine Dubrovačko-neretvanske županije), ali je ujedno i najslabije naseljena sa svega 2216 stanovnika ili samo 11,02 stanovnika na km2
Općinsko središte je Slano u kojem je smješteno općinsko vijeće, općinsko poglavarstvo i jedinstveni upravni odjel.
Prostor Općine kao i cijelo Dubrovačko primorje obilježavaju dvije prirodne cjeline: brdovito zaleđe uz staru Napoleonovu cestu i dalje do hercegovačkih brda, te obalno područje uz more i Jadransku turističku cestu. U zaleđu su smještena naselja Majkovi-Grbljava, Trnova, Mravinca, Podgora, Čepikuće, Trnovica, Točionik, Lisac, Podimoč, Visočani, Smokovljani, Ošlje, Stupa, Topolo, Štedrica i Imotica. Priobalna naselja su Slano, Banja, Grgurići, Slađenovići, Kručica, Banići, Smokvina i Doli. Prirodni uvjeti ovih dviju cjelina utjecali su na brži razvoj i veću naseljenost priobalnih naselja, te stagniranje i odumiranje ruralnih naselja u zaleđu prije, osobito poslije Domovinskog rata. Posebnost reljefa u zaleđu čine kontrastne izmjene pitomih, lijepo obrađenih udolina, manjih krških polja, vrtača, listopadnih gajeva, opožarenih i pošumljenih površina, dolaca ograđenih čipkom kamena suhozida, ogoljelih visoravni i naglih uzvisina od kojih je najviši vrh Neprobić od 963m visine. Obalni krajobraz je razigran dalmatinskim tipom razvedene obale s brojnim uvalama, zatonima, zaljevima, rtovima, kanalima, prolazima, čipkastom obalom zvanom Tri sestrice u Dolima.
Teritorij Općine Dubrovačko primorje je pravo, ugodno i izrazito mediteransko podneblje, najviše izloženo utjecaju mora, pa je vegetacija tipično mediteranska. Obalni terasasti pojas je obrastao borovim šumicama, makijom, gajevima vitkih čempresa, stablima maslina, rogača, badema, agruma, lovorikom, mirtom, lozom, žukom, kaduljom, lavandom i drugim biljem koje ovom prostoru daruje gotovo biblijske boje i mirise.
Općina Dubrovačko primorje ima sva obilježja hrvatskog dinarskog bezvodnog krša bez stalnih vodenih tokova, pa stanovništvo za pitku vodu koristi kišnicu iz gustijerni, a sela u zaleđu i seoske krške lokve za napajanje stoke.
Kako su podzemne vode vrijedne vodene zalihe, u tijeku su istraživačka bušenja za pitkom vodom u predjelu Čepikuća i Dola. Glavni vod regionalnog vodovoda je prošao kroz naselja Imotica, Topolo, Stupa, Ošlje i Smokovljani do Visočana, a iz vodocrpilišta Nereza kod Slanoga vodovod od prije napaja naselja uvale Slano, Slađenoviće, Kručicu i Baniće.
Dubrovačko primorje i Općina Dubrovačko primorje ima veoma povoljan zemljopisni i tranzitno prometni položaj kao raskrižje postojećih cestovnih prometnica i pravaca, lokalnih cesta i buduće autoceste uz granično područje, te zbog plovnih putova duž morskih kanala, zaljeva i prolaza. Zbog toga je, na vjetrometini tisućljetne prošlosti ovih graničnih prostora, Dubrovačko primorje bilo žrtva čestih pljačkaških pohoda. Zabilježeni su upadi i pljačke Turaka i hajduka, među kojima su glavninu činili Crnogorci, poslije velikog i razornog potresa 1667. Velika provala se dogodila i 1806. godine za vrijeme rusko-francuske opsade Dubrovnika. Tada su Crnogorci opljačkali Dubrovačko primorje od Osojnika do Dola i Miholja Krsta, spalili Knežev dvor i 30 kuća, ubili pet osoba u Slanomu i četiri u Gornjim Majkovima. Najnemilosrdniji i najopsežniji napad dogodio se 1991. u doba neizvjesnih previranja i raspada SFR Jugoslavije.
Najstariji povijesni podaci i arheološki nalazi, ostaci keramičkih plitkih posuda i kostura nađenih u Močiljskoj i drugim spiljama po Dubrovačkom primorju dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno već u mlađem kamenom dobu pa i prije (8000 do 3000 godina pr. Kr.). Tragove su u ovom prostoru ostavili Iliri, Grci, Rimljani, Istočni Goti, Bizant i mnogi drugi. Svjedoče nam to razrušene kamene ilirske gradine i gomile, rimski sarkofazi, nekropole, natpisi u kamenu, ostaci crkve zvane Rotonda u blizini naselja Ošlje, srednjovjekovni nadgrobni spomenici-stečci, brojni natpisi uklesani u kamenu,…
Hrvati su naselili ovo područje u 7. stoljeću i organizirali svoje teritorijalno političke jedinice-oblasti. Dubrovačko primorje je bilo uklopljeno u oblast Zahumlje sa 7 župa. Dio Dubrovačkog primorja pripao je župi Ošlje gdje je stolovao župan i imao sudsku, vojnu, upravnu, financijsku i redarstvenu vlast. Poslije je župan preselio u Slano odakle je upravljao cijelim Primorjem. U to vrijeme Hrvati prihvaćaju kršćanstvo, a o pripadnosti hrvatskoj crkvi i kulturi svjedoči starohrvatski pleter na crkvi Svetog Stjepana u Topolom, na zvoniku crkve Sv. Jeronima i u Franjevačkom samostanu u Slanomu.
1399. godine Dubrovačko primorje dolazi pod vlast Dubrovačke Republike koja ga je uspjela kupiti od bosanskog kralja Ostoje za 1500 dukata, kuću u Dubrovniku i dubrovačko građanstvo. Došavši u posjed toliko željenog teritorija (Terre nuove), Dubrovačka Republika odmah donosi zakonske odredbe za Primorje i onamo šalje kneza da ih provodi, upravlja i sudi. Knezu su pomagali brojni suradnici: podknezovi, kancelari, sindici, kaznaci, teklići, đusticijeri, gajštaci, stimatori i ostali. Za vrijeme mandata knez i njegova družina nisu smjeli trgovati i držati krčme. Prvi je knez bio Lovro de Bodacia od 23. svibnja 1399., a Slano je kao najvažnije mjesto Dubrovačkog primorja postalo sjedištem knežije. Za kneza je odmah izgrađen dvor na jednom od najljepših položaja u Slanomu. U dvoru su bile tamnice, u dvorištu kameni stup-stup sramote za koji bi vezali i šibali osuđenike.
Za vladavine Dubrovačke Republike Slano je postalo jedno od najvažnijih mjesta Republike, jedna od najvećih dubrovačkih luka i pomorsko-lučko središte međunarodnog značaja, imalo je dva brodogradilišta, magazin soli, stalnu jednodnevnu brodsku vezu s Dubrovnikom, nekoliko taverna-butiga od kafe, trgovalo se solju, žitom i stokom. Stanovnici ove uvale, pomorci i zanatlije ubrajali su se u građanstvo dubrovačko. Mnogi slanski velikaši, armaduri i kapetani imali su u Dubrovniku svoje palače, a neki su stradali u velikom potresu 1667.
Poljoprivredna proizvodnja se temeljila na tipu srednjovjekovnog kmetstva, a uzgajalo se žitarice, zrnate leguminoze i sakupljalo ljekovito bilje (rujevina). Uzgajala se pretežno sitna stoka koja se zbog nedostatka stočne hrane slala na ispašu u hercegovačke i bosanske planine.
Pomorstvo je u Dubrovačkom primorju bilo čuveno od pamtivijeka, a 16. st. je doba pro- cvata slanskog brodarstva. Tada je Slano imalo 32 broda među kojima se isticao brod karaka, a poznate pomorske obitelji bili su Ohmučevići, Dolisti-Tasovčić, Mrnare, Milići, Milkovići, Brsečine, Kaznačići,…Među slanskim pomorcima bilo je čak šest admirala. Mnogi su od njih svojim brodovima i posadama plovili pod španjolskom zastavom i bili dijelom čuvene Nepobjedive armade. Najpoznatija je bila plemićka obitelj Ohmučević koja je dala pomorce, književnike, knezove, diplomate. Petar Ohmučević je s 12 brodova i 320 ljudi zapovijedao kao španjolski admiral 1596.
U vrijeme Dubrovačke Republike gradile su se u Slanomu crkve Sv. Jeronima, Sv. Vlaha, Sv. Roka. Ukrašavale su se kamenim oltarima, umjetničkim slikama i raspelima poznatih majstora. Nekoliko eksponata velike umjetničke vrijednosti iz slanskih crkava bilo je izloženo na poznatoj izložbi Zlatno doba Dubrovnika 1987. i u Vatikanu za Jubilej 2000. Na žalost, velik dio tih umjetnina je nestao ili je oštećen u Domovinskom ratu. Treba naglasiti da je poznati slikar Nikola Božidarević rođen u Kručici kod Slanoga oko 1460. Njegove se vrijedne slike čuvaju u dubrovačkim crkvama.
Arheološkim nalazima samostanskog kompleksa i crkve Sv. Jeronima u Slanomu utvrđeno je da je sadašnji samostan sjeo na starokršćanski kompleks iz 5. st., da kamene nadgrobne ploče, starohrvatski ulomci i ostali kameni i drugi nalazi imaju izuzetnu vrijednost u kontinuitetu od gotovo 2000 godina. Smješteni su u Lapidarij-muzejsku zbirku ovoga kraja. (Fotogr.: Lapidarij u Slanomu - muzejska zbirka izuzetne vrijednosti
Padom Dubrovačke Republike Slano i Dubrovačko primorje dolaze pod vlast Francuza od 1806. Za vrijeme francuske okupacije propalo je dubrovačko brodarstvo, a s njim i brodovi slanskih kapetana. Za francuske vladavine izgrađena je Napoleonova cesta, ukinuta je knežija i postavljeno sudište novoosnovanog kantona i općine u Slanomu.
Austrija vlada u Dubrovačkom primorju nakon Francuza, car Franjo Josip I je 1818. godine prespavao u Slanomu, 1836. otvorena je škola-muška učionica u Franjevačkom samostanu u Slanomu, a od 1890. postaje obvezna i za djevojčice. Za austrijske vlasti (1901-1913.) u Slanomu je produbljena uvala, izgrađena velika kamena obala, vodovod od Usječenika i izgrađena cesta od Slanoga do Zavale. Započinje uzgoj krumpira, buhača, duhana, povećava se uzgoj loze i maslina, počinje trgovina i izvoz buhača, kadulje i lovorike u europske zemlje i u Ameriku. U Dubrovačkom primorju su tada djelovale i tvrtke za preradu i izvoz ljekovitog bilja Ivo Milić Kunjadin - Doli, Lujo Milić - Slano, te prve zadruge za preradu bilja u Trnovi i Majkovima. Godine 1905. utemeljeno je Kulturno društvo Sloga Slano koje osniva tamburaški zbor i knjižnicu.
Strahote dvaju svjetskih ratova ostavile su preteške posljedice u Dubrovačkom primorju, ali se otkup i prerada ljekovitog bilja nastavio i bio gotovo glavni izvor prihoda mnogih domaćinstava. Kasnije se otkup smanjivao i trajao sve do prije Domovinskog rata.
Nakon 2. svjetskog rata grade se zadružni domovi i škole, 1955. Tvornica za preradu ribe Primorka u Slanomu, dio vodovoda od Vrela u Grgurićima do tvornice. Elektrifikacijom, zatim prolaskom Jadranske turističke ceste kroz Dubrovačko primorje 1966. i pronalaskom pitke vode u Nerezima 1970. otvorila su se velika vrata turizmu koji u priobalnim naseljima ima svoje početke davno prije.
Od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća priobalni se dio Dubrovačkog primorja počeo ubrzanije razvijati. Slano osnažuje turističke kapacitete i potrebnu infrastrukturu. Na temeljima tvornice ribljih konzervi počeo se graditi hotel Admiral, izgrađen je hotel Osmine, privatni hotel Kolarin, restorani i obiteljske kuće. Do Domovinskog rata bilo je 1000 ležaja u hotelskom smještaju, 800 u privatnoj radinosti i oko 2000 mjesta u auto-kampovima. Hoteli i restorani su upošljavali dosta stalnih i sezonskih radnika, otkupljivali domaće poljoprivredne proizvode, izgrađene su lokalne ceste, ojačala infrastruktura Slanoga, otvaraju se važnije javne ustanove, uredi potrebni javno-uslužnim djelatnostima, seoski turizam se zahuktavao, živopisna primorska nošnja i ostalo etnografsko blago njegovalo se i prezentiralo kao osobita turistička ponuda. Razvijala se marikultura (školjkarstvo), radile su destilerije za proizvodnju eteričnih ulja, peradarska farma, kamenolom u kojem se prerađivao građevni kamen, obrađivao se arhitektonsko-ukrasni kamen, nicali manji pogoni različite namjene.
Sve to blago nestalo je, na žalost, u novom nasrtaju na Dubrovačko primorje 1.listopada 1991. JNA uz potporu srpskih i crnogorskih dobrovoljaca napali su Dubrovnik, Konavle i Primorje neograničenim izborom oružja i bešćutnom taktikom gađanja civilnih ciljeva. Slano su okupirali 4. listopada 1991., spalili i opljačkali. Primorski je puk prognan iz 15 naselja. Pod okupacijom nepunih 8 mjeseci zlostavljano je 119 osoba koje su ostale u okruženju i uništavano sve što je stvarano kroz stoljeća. Do oslobođenja 21. 5. 1992. i kasnije do svršetka rata, Primorci su podnijeli neizmjernu žrtvu: 6 je Primoraca vojnih i 12 civilnih stradalnika, 1 nestali civil, 3 civilna invalida, 24 zatočenika logora Bileća i Morinj u Crnoj Gori, više od 1225 prognanih.
U obrani i oslobađanju sudjelovale su dragovoljačke satnije (Primorska, Slanska i Stonska), a udarna snaga oslobađanja bile su 1. i 4. gardijska brigada (Tigrovi i Pauci) uz neizmjerne žrtve.
Materijalna šteta procijenjena 1992. iznosila je 408 000 000 DM. U 15 okupiranih i posve uništenih naselja oštećena je 841 zgrada, od toga su 422 stambene kuće bile spaljene ili porušene, uništene električne i telefonske mreže, vodovodi i odvodnja, ceste, škole, zdravstvene ustanove, uredi, hoteli, kamenolomi i pogon prerade kamena, peradarska farma u Banićima, pogoni školjkarstva u Bistrini i Dolima, svi restorani, prodavaonice, kafići, brojne crkve i umjetnine u njima, groblja, plovila, sva infrastruktura, etnografsko blago i izvorne primorske nošnje, točnije 99% ukupnog bogatstva Općine Dubrovačko primorje uništeno je.
Nakon oslobođenja ovog područja, pripremom povratka i povratkom stanovnika iz progonstva, razorni potres 1996. i katastrofalni požar 2000. još više su otežali obnovu. Život se ipak, uz velike teškoće, vratio u Dubrovačko primorje i nastavlja se borba kako bi se u njemu trajno održao.
Obnovljeno je 708 najteže oštećenih kuća, manje oštećenima dodijeljen je novac, obnovljena je infrastruktura, škole, zdravstvene ustanove, u Slanomu izgrađen novi dječji vrtić. Od predratnih turističkih kapaciteta obnovljeni su i u funkciji hoteli Osmine i Admiral, aktiviralo se 100-tinjak privatnih iznajmljivača soba i vlasnika kampova, a od ostalih gospodarskih kapaciteta obnovljeni su kamenolomi Mironja i Visočani.
Na području Općine Dubrovačko primorje uspješni su privatni pogoni obrade kamena: Kamen d.o.o. Visočani, Stijena d.o.o. Visočani, Đuro Mišković i sinovi d.o.o. Imotica, Vrlić III-Visočani, Primorje-Visočani, Đanović-Visočani, Ivo Dender-Visočani. Dvadesetak koncesionara razvija marikulturu u uvali Bistrina, otvorene su uljare u Banićima i Topolom. Aktivne su još tvrtke GP Obšivač-Banići, Elektroteam-Slano, restorani, trgovine i mali obrti.
U koncepciji razvoja Općine Dubrovačko primorje veliku važnost ima Prostorni plan općine u izradi, gradnja mješovite poslovne zone za ekološko-čiste djelatnosti u Banićima i planirana nova poslovno-proizvodna zona na Rudinama.
Značajan doprinos razvoju turizma očekuje se od obnovljenog Hotela Admiral, izgradnje planirane marine-luke nautičkog turizma u Slanomu, izgradnje Turističkog naselja Rat u Banićima, uklapanju kulturne i prirodne baštine kao potencijala za razvoj eko,etno i kulturnog turizma. Vrijedna spomenička baština, izuzetni prirodni lokaliteti poput Herpetološkog rezervata u Majkovima (staništa vrlo rijetke plosnate kornjače), jedinstvenog staništa samoniklog oleandera kod Slanoga, akvatorij Malostonskog zaljeva i brojni vidikovci mogu postati atraktivna turistička ponuda. Zato se traže putevi, izrađuju programi održiva razvoja za opstanak radišnih i ustrajnih Primoraca u ovim prostorima.
Kulturno-umjetnička društva Lijerica - Slano, Linđo - Ošlje i Žutopas - Smokovljani obnavljaju i čuvaju vrijedno etnografsko blago Dubrovačkog primorja.
Udruga Deša Dubrovnik-podružnica Slano djeluje na obnovi identiteta Dubrovačkog primorja, okuplja žene i mlade i djeluje na podizanju svijesti o vrijednostima i ljepoti Dubrovačkog primorja.
Od ostalih javnih uslužnih djelatnosti djeluju DVD Slano i DVD Majkovi, JVP Dubrovačko primorje, športska društva uSlanomu, Dolima, Visočanima i Ošljemu, Boćarski klub u Stupi, brojne crkvene bratovštine , Zaklada Mihanović u Dolima i Likovna kolonija u Trnovici.
U ovoj Općini skrbi se o zaštiti okoliša, kulturnoj i prirodnoj baštini. Potvrđuje to Plava zastava plaži hotela Osmine, Eko-Oskar 2000 Osnovnoj školi Slano, budućoj eko-školi, te uključivanjem O. Š. Primorje-Smokovljani, dječjih vrtića Slano i Ošlje u edukacijske programe. Vjerujemo da se tako, na najbolji mogući način, može doprinositi održivom razvoju Općine Dubrovačko primorje, Dubrovačko-neretvanske županije i Lijepe naše.