Općina Dubrovačko primorje - osnovni podaci

polozaj_opcine

Općina Dubrovačko primorje je izdvojena političko-teritorijalna i geografska cjelina na jugoistoku Hrvatskog primorja i Republike Hrvatske sa sjedištem u Slanomu.

Središnji je dio Dubrovačko-neretvanske županije i Dubrovačke regije. Površina teritorija Općine je 197,11 km2 ili 11,06% površine Županije , odnosno druga po veličini među 22 jedinice lokalne samouprave Dubrovačko-neretvanske županije. U njezinih 20 samostalnih naselja živjelo je 31.3.2001. godine 2.216 stanovnika, koji su činili 1,80% stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije. Prosječna gustoća naseljenosti općine Dubrovačko primorje 2001. godine je bila samo 11,24 stanovnika na km2, što je nekoliko puta manja nego je bio prosjek na nivou Dubrovačko-neretvanske županije (68,97 st/km2) ili Države (78,48 st/km2).

BROJ STANOVNIKA (popis 2001.) 2.216
POVRŠINA OPĆINE 197,11 km2
GUSTOĆA STANOVANJA (2001.) 11,2 st/km2
BROJ SAMOSTALNIH NASELJA (2001.) 20

Geografske značajke

Područje općine Dubrovačko primorje predstavlja izduženo (oko 40 km) i usko (5-15 km) pogranično područje, koje se nalazi i razvija 30-tak i više kilometara udaljeno prema sjeverozapadu od najprivlačnije gradske aglomeracije, regionalnog i županijskog središta Dubrovnika, kojemu gravitira i s kojim je uspostavljena uska demografska, društvena, gospodarska i prometna povezanost. Zato graniči s Gradom Dubrovnikom kopnom na jugoistoku i morem na jugozapadu, općinskom jedinicom lokalne samouprave Ston na zapadu, dok prema sjeveroistoku i sjeverozapadu graniči s državom Bosnom i Hercegovinom.

Ima povoljan geografski i prometno geografski položaj, ali i veoma osjetljiv i važan geostrateški i geopolitički položaj.

Veliko je geostrateško značenje ovog rubnog i pograničnog uskog priobalnog područja unutar neovisne i suverene hrvatske države (hrvatske periferije). Ono se izražava velikom udaljenošću od središta zemlje, "otočkom" odvojenošću velikog, pa i ovog, dijela dubrovačkog područja od ostalog teritorija Republike Hrvatske, zbog prekida državnog kopnenog kontinuiteta s 8 km uskim izlazom Bosne i Hercegovine na more (Neum-Klek), te oko 50 km dugom državnom graničnom linijom s Bosnom i Hercegovinom.

Geografska obilježja Dubrovačkog primorja ukazuju da je to tipični kraški dinarski prostor s malo plodnih površina, oskudnim pašnjacima i kamenjarom. To je dio pravog hrvatskog mediteranskog područja.

Dubrovačko primorje ima slična prirodno-geografska obilježja kao i drugi dijelovi Dubrovačke regije, Dalmacije i cjelokupnog Hrvatskog primorja. Ipak, ovo je pravi i izraziti hrvatski mediteranski prostor, najviše podložan utjecaju mora.

U prostoru se razlikuju i ističu dvije prirodne cjeline:

  • niže priobalno područje (Doli - Banići - Kručica - Slano - Majkovi) s Jadranskom turističkom cestom kao okosnicom i dugom obalom kao atrakcijom, te
  • više brdovito zaleđe (od Trnove na jugoistoku do Imotice na sjeverozapadu) s nekim posebnostima za istočno i zapadno područje, ali ipak odvojeno i različito od nešto višeg submediteranskog niskog hercegovačkog kraškog prostora prema unutrašnjosti.

Zbog današnjih geopolitičkih prilika, velikih ratnih razaranja, neizgrađenosti potrebne suvremene magistralne infrastrukturne mreže i društveno - gospodarske nerazvijenosti slijedi izvjesna geografska izoliranost i nerazvijenost općine Dubrovačko primorje, koju još više potencira činjenica slabog stanja ostalih regionalnih i lokalnih cesta i pomorskih veza unutar ovog izduženog primorskog područja u međusobnom povezivanju i vezama sa susjednim područjima.

Prema tome prostor općine Dubrovačko primorje od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku zbog svojih obilježja, jer je to:

  • novo teritorijalno ustrojena općina - jedinica lokalne samouprave unutar Dubrovačko - neretvanske županije u neovisnoj Republici Hrvatskoj sa sjedištem u Slanom prema Zakonu iz siječnja 1997. godine (što je već bila i ranije, ali različitog rasprostiranja prema političko - teritorijalnim podjelama iz 1886., 1918. i 1952. godine, ali unutar Kraljevine Dalmacije i Austrije, odnosno države SHS i Kraljevine Jugoslavije, te konačno Kotara Dubrovnik, SR Hrvatske i SFR Jugoslavije),
  • pogranično područje prema državi Bosni i Hercegovini (četiri državna granična prijelaza: Bistrina - G.Klek, Imotica - Duži, Čepikuće - Trebimlja i Slano - Zavala),
  • spojno područje s državom Bosnom i Hercegovinom, odnosno između dva odvojena dijela Dubrovačko - Neretvanske županije i Republike Hrvatske,
  • obalno područje mora (ima oko 40 km razvedene obale, te posebno zaštićeni rezervat u moru Malostonski zaljev),
  • područje od posebne državne skrbi zbog nedavnih velikih ratnih i potresnih razaranja i stradanja, ali dijelom i zbog planinsko - brdskog karaktera općinskog teritorija, depopulacije, prevladavajućih ruralnih osobina naselja, pograničnog položaja, te slabije društveno-gospodarske razvijenosti.

Povijesne značajke

Dubrovačko primorje je bilo naseljeno već u pretpovijesno doba (ostaci kasteljera i gomila) i u antici (rimski kastrum, starokršćanski sarkofazi). Naseljavaju ga Hrvati i nalazi se u sastavu hrvatske države (ruševine ranohrvatske crkve, stećci). Dubrovačka republika je 1399. godine kupila širi teritorij Dubrovačkog primorja od Osojnika do Imotice i Zamasline od bosanskog kralja Ostoje, te odlučuje da sjedište nove knežije bude u Slanom, koje tako postaje upravnim i duhovnim središtem Primorja (odmah se u njemu počinje graditi knežev dvor i franjevačka crkva). U brojnim mjestima nalaze se razni tipovi obrambenih građevina iz tog razdoblja (sklopovi kuća s kulom izvidnicom, druge kule s cisternama) kako bi se štitila naselja i stanovnici od eventualnih opasnosti iz zaleđa i s mora. U sastavu Dubrovačke republike ostaje do njezinog zaposjedanja od Napoleonove francuske vojske 1806. godine, koja ukida knežije, a u Slanome osniva kanton, koji obuhvaća područja bivše knežije. Pod vlašću Austrije (Habsburške monarhije) je od 1814. pa do kraja I. svjetskog rata 1918. godine. Osniva se Općina Slano za područje od Podgore do Dubravice, te Sud za područje Dubrovačkog primorja i veliki dio Pelješca, koji se 1848. godine premješta u Ston.


Kretanje broja stanovnika

Općina Dubrovačko primorje ima nepovoljne demografske prilike i pokazuje izrazito lošu demografsku sliku. Splet okolnosti, a prije svih gospodarski, društveni, politički, prometni i drugi razlozi, učinili su općinu Dubrovačko primorje izrazito depopulacijskim i iseljeničkim krajem.

U kretanju broja stanovnika općine Dubrovačko primorje u razdoblju 1857. - 2001. godine broj se stanovnika više nego prepolovio, odnosno prema popisima se smanjio za 2.473 stanovnika ili uz pad indeksa na svega 47,26. Razlikuju se tri bitno različita razdoblja.

Od sredine XIX. stoljeća do I. svjetskog rata (razdoblje 1857. - 1910.) povećao se broj stanovnika za nešto malo više od 12% ili za 577 stanovnika te je uopće najveći broj stanovnika u ovom području do sada bio utvrđen popisom iz 1900. godine, kada je tu živjelo čak 5.271 stanovnika, dok je 1910. godine bilo neznatno manje ili 5.266 stanovnika. To je bilo razdoblje visokog nataliteta i prirodnog priraštaja u relativno mirnim prilikama. Veći je porast u Primorju nego u priobalnom području, jer je tim unutarnjim prostorom prolazila glavna prometna cestovna okosnica te je težište gospodarskog i društvenog života još uvijek bilo u Primorju, gdje je bila življa gospodarska aktivnost (više plodnog zemljišta i razvijenije stočarstvo), pa iz toga i veći broj naselja i više stanovnika.

U razdoblju 1910. - 1948. godine počinje se smanjivati broj stanovnika u Dubrovačkom primorju, kao posljedica ratnih stradanja (I. i II. svjetski rat), bolesti i sve težeg gospodarskog stanja (propast vinogradarstva, iseljavanje stanovništva i dr.). Broj se stanovnika smanjio za 712 uz indeks 86,48, pa je u tom prostoru 1948. godine živjelo manje stanovnika (ukupno 4.554) nego ga je bilo 90 godina ranije. To je smanjenje bilo dvostruko veće u zaleđu nego u priobalnom području. Tek se naslućuje pomicanje života i gospodarskih aktivnosti iz zaleđa prema obali.

U posljednjem razdoblju 1948. - 2001., odnosno poslije II. svjetskog rata, ubrzano se smanjuje broj stanovnika na području općine Dubrovačko primorje. Kroz tih pola stoljeća njihov broj je pao na manje nego na polovicu, tako da je prema posljednjem službenom popisu stanovništva općina Dubrovačko primorje dosegla svoj najmanji broj stanovnika (2.216) u proteklih 1,5 stoljeća. Još se osjećaju posljedice prethodnih ratnih stradanja i iseljavanja stanovništva, a na njih su se nadovezale u posljednjem međupopisnom razdoblju negativne posljedice, odnosno velike štete i stradanja, za vrijeme Domovinskog rata i katastrofalnog potresa. Bitno su se smanjili natalitet i prirodni prirast, koji postepeno prelazi u prirodni pad stanovništva. Sve više umire nego se rađa stanovništva, odnosno sve više iseljava postojeće nego useljava novo stanovništvo (pretjerani egzodus). Na ovakvo kretanje broja stanovnika u posljednje vrijeme, što je posebno važno, utjecali su prema tome suvremeni politički, društveno - gospodarski i populacijski procesi, koji su se odrazili na prirodnom kretanju stanovništva (natalitet, mortalitet, prirodni prirast/pad) i na demografski migracijski saldo (useljavanje i iseljavanje stanovništva).


Narodnosna struktura

Općina Dubrovačko primorje je prema narodnosnom sastavu stanovništva utvrđenom popisom iz 2001. godine potpuno homogeno područje s apsolutnim udjelom matičnog hrvatskog stanovništva (2.195 ili 99,05%). Ostalih 21 stanovnik čine: nacionalne manjine 14 (Srbi 5, Albanci 1, Česi 2 i ostali 6), nisu se nacionalno izjasnili 5, dok je nepoznato za 2 osobe. Nove društvene i političke prilike u zemlji još su više homogenizirali narodnosni sastav stanovništva u ovoj općini.

Prema popisu iz 1991. godine u 11 samostalnih naselja bio je stopostotni udjel hrvatskog stanovništva, u ponekom samostalnom naselju bilo je predstavnika nacionalnih manjina ili stanovnika za koje je bilo nepoznato opredjeljenje, a jedino je općinsko središte Slano pokazivalo obilježja nekakve etničke mješovitosti, jer je imalo nešto manji udjel hrvatskog stanovništva (89,45%), bilo je još predstavnika 6-7 nacionalnih manjina, dok se 24 stanovnika ili nisu nacionalno izjasnila (8) ili su se smatrali Jugoslaveni (12), odnosno bilo je nepoznato njihovo nacionalno opredjeljenje (4).


Jezična i vjeroispovijedna struktura

Ovakvu narodnosnu strukturu stanovništva prema popisu iz 2001. godine pratila je i struktura stanovništva prema državljanstvu, vjeroispovijedi i prema materinskom jeziku, pa je stanovništvo većinom uzelo državljanstvo hrvatske države, govori hrvatskim materinskim jezikom i pripada rimokatoličkoj vjeroispovijedi.

Hrvatsko državljanstvo je prema popisu iz 2001. godine imalo 2.212 ili 99,05% stanovnika, dok je daljnjih 5 stanovnika imalo, pored hrvatskog, još neko drugo državljanstvo, jedan je stanovnik imao strano državljanstvo, dva su stanovnika bila bez državljanstva, a za jednog stanovnika je to ostalo nepoznato.

Prema ovom popisu 2.190 ili 98,83% stanovnika izjasnilo se da prema vjeri pripada katoličkoj crkvi. Ostali su stanovnici pripadali drugim vjerskim zajednicama (pravoslavnoj crkvi 7, islamskoj vjerskoj zajednici 1 i ostalim vjerama 2) ili su izjavili da su agnostici ili se nisu izjasnili (13), odnosno su izjavili da nisu vjernici (3).

Što se tiče izjašnjavanja prema materinskom jeziku 2.208 ili 99,64% stanovnika izjasnila su se da im je materinski jezik hrvatski, dok je preostalih 8 stanovnika navelo kao materinski jezik jedan od nekoliko jezika nacionalnih manjina.


Obrazovna struktura

Obrazovna struktura stanovništva općine Dubrovačko primorje starijeg od 15 godina prema popisu iz 2001. godine (1.870 stanovnika ili 84,39% od ukupnog broja stanovnika) potvrđuje da je do sada u ovom području dosta truda i sredstava uloženo oko opismenjivanja i obrazovanja njegovog stanovništva, te da općina Dubrovačko primorje ipak može biti djelomično zadovoljna s dostignutim stanjem. To je rezultat dugogodišnje izgradnje i otvaranja brojnih osnovnih škola po naseljima, nastojanja vlasti i samih stanovnika oko svog obrazovanja, ali i zakonske obveze da djeca moraju završiti osnovnu školu, a tko može povoljno je da stekne srednje, više ili visoko obrazovanje.

Prema popisu iz 2001. u odnosu na prethodni popis iz 1991. godine u općini Dubrovačko primorje bilo je povoljnije stanje prema obrazovnim obilježjima stanovništva. Prepolovio se broj stanovnika bez školske spreme (samo 82 ili 4,39% stanovnika, uključujući i one nepismene, uglavnom stanovnici starijih dobnih skupina, među njima više od 85% su žene), kao i skupine stanovnika koji su završili 4 - 7 razreda osnovne škole (397 ili 21,23% stanovnika, odnosi se prvenstveno na starije stanovnike koji su završili tada obveznu četverorazrednu, šesterorazrednu ili sedmogodišnju osnovnu školu, znatno više ženskog stanovništva). Neznatno se povećao broj stanovnika sa završenih samo 1 - 3 razreda osnovne škole (117 ili 6,26% stanovnika, starije stanovništvo i znatno više žena), povećao se broj i udjel stanovnika s potpunim 8-godišnjim osnovnim školovanjem (432 ili 23,10%, pretežno mlađe stanovništvo, više muškaraca nego žena), bitno se povećao broj stanovnika sa stečenim srednjim obrazovanjem raznih usmjerenja (698 ili 37,33% stanovnika, najviše u školama za stjecanje zanimanja i kvalifikacije u trajanju od 3 godine, bitno više muških stanovnika) i s višim obrazovanjem (69 ili 3,69% stanovnika), dok se čak udvostručio broj stanovnika koji su stekli visoku naobrazbu ili stekli znanstveni stupanj magistra i doktora znanosti (ukupno 66 ili 3,53% stanovnika). Među školovanijim stanovništvom ima više muškaraca nego žena. Za 9 stanovnika starijih od 15 godina ostao je nepoznat stupanj obrazovanja. Ovi ostvareni rezultati su pozitivan trend s tendencijom daljnjeg smanjenja neškolovanih i porastom srednje, više i visoko obrazovanih stanovnika u naseljima općine Dubrovačko primorje. Kada bi prilike dozvoljavale vjerojatno bi bila povoljnija obrazovna struktura stanovništva općine Dubrovačko primorje. Sve je to u skladu s razvijenošću njegovih funkcija, te potrebama i mogućnostima zapošljavanja u gospodarstvu i drugim djelatnostima. Znatan broj djece iz općine Dubrovačko primorje, koja se školuje, više se ne vraća na rad u ovaj svoj kraj, već traže zaposlenje u gradovima (prvenstveno u Dubrovniku) i nekim drugim područjima u Hrvatskoj ili u inozemstvu.

Nema pretjerano velikih razlika u obrazovanju stanovnika između pojedinih naselja. U svakom slučaju obrazovanije je stanovništvo u priobalnom području od onog u zaleđu, a posebno se po tome ističe općinsko središte Slano, gdje je u najvećem broju koncentrirano stanovništvo koje je steklo srednje, više ili visoko obrazovanje. To je sasvim logično, jer se u tom naselju nalaze funkcije koje traže upravo takve zaposlenike.


Seizmičke značajke

Intenzivna seizmička istraživanja omogućila su da se dobije jasnija slika o seizmičnosti Hrvatske, posebice o seizmično najaktivnijem području duž obale Jadrana. Zaključci svih dosadašnjih istraživanja su jedinstveni, seizmička se aktivnost u južnom dijelu Jadrana, počevši od Sinjskog i Imotskog polja pojačava, dosežući svoj maksimum na području Dubrovnika. Veliki dubrovački potres (velika trešnja) 1667. (Io = X° MCS) i potres koji je pogodio Crnogorsko primorje i Dubrovnik 1979. (M = 7,1; Io = IX - X° MCS; h = 17 km) pokazatelj je za to. Zadnji veliki potres na ovom području bio je 5. rujna 1996. na području Slanog, s epicentrom u moru, čiji je intenzitet s obzirom na učinak na građevine ocijenjen sa VII-VIII stupnjeva Merkalijeve ljestvice, a zahvatio je uz područje općine Dubrovačko primorje i susjedno područje općine Ston.

Na području općine Dubrovačko primorje, razlikuju se: jadransko-jonska zona (para-autohton) i zona visokog krša. Zona visokog krša obuhvaća kraško zaleđe ovog područja, a jadransko-jonska uključuje priobalni pojas. Pojedine jedinice odvojene su regionalnim, reverznim rasjedima. U zoni visokog krša prevladava izdizanje, dok je jadransko-jonska zona prijelazna. Mjesta kontakta tektonskih jedinica su i tektonski najnestabilnija, a posljedica tih procesa je pojačana seizmička aktivnost. Glavno epicentralno područje na prostoru Općine je na potezu Ston-Slano.

Na dubrovačkom području jaki potresi bilježe se još od 373. p.Kr. pa nadalje i to sve potresi J=VII-IX stupnjeva MCS, dok je 6. travnja 1667. zabilježen katastrofalan potres, koji je skoro do temelja porušio grad Dubrovnik. Katastrofalne posljedice potresa 1667., koji je osim Dubrovnika pogodio čitavo priobalno područje od ušća Neretve do Ulcinja, te se i očitovao na ogromnom prostoru od Venecije do Istanbula, spada među najjače koji su se dogodili u Europi, te nema sumnje da je u Dubrovniku i najbližoj okolici mjestimično dosegao intenzitet X stupnjeva MCS. To je i bio razlog da na Privremenoj seizmičkoj karti Dubrovnik s okolicom pripadne zoni X stupnja MCS.

Na temelju proučavanja seizmičnosti područja i posljedica potresa iz 1667., pretpostavlja se da žarište budućih najjačih potresa na ovom području treba očekivati u području ispred Dubrovnika. Međutim, trebalo bi pomnije istražiti lokalne osobitosti seizmičnosti oko Babinog Polja na Mljetu, Stona, Slanog, Janjine na Pelješcu. Područje općine Dubrovačko primorje u cijelosti se nalazi unutar zone inteziteta potresa IX. stupnja MCS.


Klimatološke i biogeografske značajke

Klimatologija

Srednje mjesečne vrijednosti temperature zraka
Srednje mjesečne vrijednosti temperature zraka
(meteorološka postaja Trsteno)

Područje općine Dubrovačko primorje pripada mediteranskom klimavegetacijskom arealu. To je područje Csa klime po Köppenovoj podjeli (umjereno topla kišna klima sa suhim ljetima). Zime su kišovite i blage, a ljeta topla i suha. Na području Općine nema posebne meteorološke postaje, tako da je osnovna klimatološka obilježja ovoga kraja moguće procijeniti na osnovi podataka iz meteorološke postaje Trsteno koja se nalazi najbliže ovome području.

Na godišnji hod pojedinih klimatskih elemenata značajno utječe izmjena prevladavajućih vremenskih tipova. U području Dubrovačkog primorja izdvajaju se advekacija zraka s kopna (bura) i adekvacija zraka iz južnog kvadranta (jugo) od jeseni do proljeća, te neporemećeno vrijeme (maestral) tijekom ljeta (prema Penzar, B., 1989.).

Prosječno je 215 sunčanih dana godišnje s 2.623 sunčanih sati (meteorološka postaja Dubrovnik), što je približna vrijednost i za područje općine Dubrovačko primorje. Astronomski bi najveća moguća vrijednost insolacije u dubrovačkom području bila 4.770 sati (Penzar, I., 1989.), što znači da naoblaka, koja povremeno zaklanja Sunce, smanjuje vrijednost osunčanja za 48,3% (uz uvjet da nema drugih prepreka).

Važan je klimatski pokazatelj godišnji hod temperature zraka. Srednja je godišnja vrijednost temperature zraka 15,6 °C. Najniža srednja mjesečna temperatura zraka je u siječnju, a iznosi 8,2 °C, dok je najviša srednja mjesečna temperatura zraka u srpnju, te iznosi 24,1 °C. Najviša apsolutna temperatura zraka u razdoblju od 1981. do 1992. zabilježena je u kolovozu 1981. (38,2 C), a najniža je izmjerena u veljači 1991. (-6,5 °C).

Srednje mjesečne vrijednosti količine padalina
Srednje mjesečne vrijednosti temperature zraka
(meteorološka postaja Trsteno)

Dubrovačko primorje ima osobine ugodnog mediteranskog podneblja s ljetnim sušama i višim temperaturama, te relativno blagim i vlažnim zimama. Prava mediteranska vegetacija odražava ekološke prilike i najbolji je pokazatelj klimatskih i pedoloških prilika.

Godišnji je raspored padalina tipično sredozemni. Ukupno godišnje padne razmjerno velika količina padalina, 1122,4 mm. Ova količina oborina upućuje na izraziti orografski efekt, jer se u neposrednom zaleđu pružaju visoka uzvišenja. Najviše oborina padne u jesenskim i zimskim mjesecima, dok najmanja količina padne tijekom ljeta (33,6 mm u srpnju). Prosječno je godišnje oko 110 dana s padalinama, s time da je , s izuzetkom ljeti, svaki treći dan kišovit. Takav raspored padalina utječe na razvitak lokalnog biljnog pokrova. Budući da tijekom vegetacijskog razdoblja biljke dobivaju najmanju količinu padalina, i ovdje su se, kao i u drugim prostorima pravog sredozemnog podneblja, prilagodile specifičnim oblikom lista (kserofitna vegetacija). Česte su ljetne suše s ponekad štetnim posljedicama i na prirodni biljni pokrov i na kultivirane biljke, prije svega na dvije osnovne poljodjelske vrste, maslinu i vinovu lozu.

Zbog topografije privjetrišta, u Trstenom (pa tako i na području Dubrovačkog primorja) se najvažniji vjetrovi, bura i jugo transformiraju poprimajući smjer usporedan pružanju glavnih reljefnih oblika u neposrednom zaleđu. Tako su najučestaliji vjetrovi na području Trstena iz smjera juga (18%), sjevera (13,7%) i zapada (11,4%), dok je razdoblje bez vjetra učestalo 10,5%. Vjetrovi koji pušu u dubrovačkom području uglavnom su umjerene jačine, rijetko postignu jačinu veću od 6 bofora. Opasni su rijetki udari bure iz Stonskog kanala, tzv. "stončica" koja se radi morfologije terena kanalizira u smjer SSZ-JJI. Budući da se Koločepski kanal nalazi u zavjetrini prevladavajućih vjetrova, oduvijek je bio sigurno utočište, ponajprije brodovima koji su prometovali istočnom obalom Jadrana.

Biljne vrste

Prostorna je raspodjela pojedinih biljnih vrsta određena velikim dijelom prosječnim vrijednostima navedenih klimatskih elemenata. Prema fitogeografskoj regionalizaciji ovo područje pripada stenomediteranskoj vegetacijskoj zoni sredozemne fitogeografske regije. Opća značajka ove fitogeografske regije je znatno smanjeni intezitet ili potpuni prekid vegetacije uzrokovan visokim ljetnim temperaturama, te izrazitim sušama. Raslinstvo čine uglavnom brojne eumediteranske vrste, ali ima i više vrsta submediteranskih, te uvezenih tropskih i suptropskih vrsta. Prožimanje sredozemnih i subsredozemnih utjecaja razultira bogatstvom vrsta u lokalnoj flori. Šumskog je pokrova malo, a najveće površine zauzimaju niže zajednice makije, gariga i šikare. Prevladavaju autohtone sastojine hrasta crnike ili česvine (Quercus ilex), u autohtonoj zajednici makije (Orno-Quercetum ilicis typicum), a u novije vrijeme sve veće površine zauzimaju alepski i primorski bor (Pinus halepensis, P. maritima). Širenje alepskog bora sužava prostor ostalih biljnih vrsta. U šumi i makiji, uz crniku najzastupljenije su vrste; lovor (Laurus nobilis), planika (Arbutus unedo), tršlja (Pistacia letiscus), borovica ili smrič (Juniperus oxycedrus, J. macrocarpa, J. phoenicea), mirta (Mytrus communis), zelenika (Phyllirea latifolia), lemprika (Viburnum tinus), brnistra (Spartium junceum), veprina (Ruscus aculeanus), oskoruša (Sorbus domestica), divlja kruška (Pirus amygdaliformis), trnina (Prunus spinosa) i divlja maslina (Olea oleaster), dok su predstavnici gariga ruzmarin (Rosmarinus officinalis), bušin (Cistus vilosus), vrijes (Erica arborea), oštrikovina, pelin (Artemisia alba) i dr. Makija i garig isprepleteni su povijušama i penjačicama kozokvinom (Lonicera implexa), tetivkom (Smilax aspera), bršljanom (Helix hedera), bljuštem (Tamus communis), pavitinom (Clematis fammula), broćem (Rubia peregrina) i sparožinom (Asparagus acutifolius), divljom lozom (Vitis vinifera), a česte su i kupina (Rubus fructicosis) i drača (Paliurus australis). U pejzažu se ističu izdvojena stabla ili skupine velikih čempresa (Cupressus sempervirens pyramidalis). Predstavnici raznih prizemnih zajednica su kadulja (Salvia officinalis), sredozemna mlječika (Euphrobia dendroides), smilje (Helicrysum italiocum), preslica (Trifolium lappaceum), majčina dušica (Thymus longicaulis), brčak (Vulpis myoris), ptičja noga (Ornithopus corpressus), kamilica, bokvica, badelj, bazga, sljez (Malva arborea, M. cretica), drijenak (Cornus mas), bobovnik, mnogobrojne trave (divlja ruta, Ruta chalepensis, skrašnica) itd. Na ovom području prisutne su i slijedeće suptropske i tropske vrste: palma, akacija, aloja, eukaliptus, kaktus, agava, te ukrasne već udomaćene; oleandar, tamariks i dr.

Među kultiviranim vrstama ističu se maslina, vinova loza, rogač, smokva, nar (šipak), agrumi; limun, mandarinka, naranča i citrus, zatim badem, oskoruša, breskva, razne sorte šljiva, jabuka, dud, orah i dunja. U okućnicama i u poljicama se sade povrtnice, gomoljike, grahorice, lukovice i dr. Radi napuštanja obradivih površina uslijed deagrarizacije, snažan je suvremeni proces reforestacije, a zapuštenim agrarnim krajolikom dominiraju makijom i garigom obrasle površine, odnosno socijalni ugar kao prepoznatljiva posljedica socio-geografske preobrazbe ovog područja.

Životinjske vrste

Od životinjskih vrsta značajnih po lovstvo, područje Općine nastanjuju; kamenjarka, prepelica pućpura, fazan, zec obični, divlja svinja, lisica, čagalj, vuk, kuna bjelica, jazavac i mungos.